Zovem se Isidora. Imam 44 godine i radim kao apotekarka. Cijeli dan slušam ljude – njihove probleme, brige, simptome. Pomažem, savjetujem, tješim. I onda se vratim kući… i zateknem sebe kako sjedim u tišini. Tišina zna biti lijek, ali kada predugo traje – postane teret.

Razvedena sam već nekoliko godina. Bilo je mirno, bez drame, ali i bez strasti. Bez osjećaja da te neko stvarno vidi. I sad kad gledam unatrag, jasno mi je – bolje je biti sama nego s nekim pored koga si usamljenija nego kad si stvarno sam.

Ali isto tako vjerujem da još nije kasno da upoznam nekoga iskrenog. Nekoga tko ne traži savršenstvo, nego razumijevanje. Nekoga kome nije bitno što imam 44 godine, već što imam dušu koja zna voljeti i poštovati.

Ako si muškarac kojem je dosta površnih razgovora, ako znaš što znači bliskost i toplina – možda je ova poruka baš naš početak.

Isidora 💌

DODAJ ME NA → PROFIL