Ja sam Irma, imam 43 godine i vec nekoliko godina zivim u Austriji. Moj brak se zavrsio razvodom jer nije bilo ni povjerenja ni ljubavi. Nisam htjela da ostanem u lazi i patnji, pa sam odabrala da krenem sama dalje. Ali, istina je da je samoća teska, posebno u inostranstvu.

Radim kao cistacica, vrijedna sam i snalazim se sama, ali kad zavrsim posao i dodjem kuci – doceka me tisina. Najteze mi padaju veceri, kad zaspim sama i probudim se bez ijedne rijeci podrške. Nedostaje mi covjek koji ce da stoji uz mene, da osjetim sigurnost i toplinu, a ne samo prazne dane.

Ne trazim bajku ni luksuz. Zelim normalnog i posteno covjeka, nekoga kome nije tesko da pruzi paznju i kome ljubav nije igra. Nakon svega sto sam prosla, dobro znam sta hocu, a jos bolje sta necu.

Ako si ozbiljan i ako ti nije problem da vjerujes zeni koja je prosla kroz mnogo, mozda sam ja ta prava. U mojim godinama jos uvijek vjerujem da ljubav moze poceti ispocetka.