Sve se u mladosti čini preče od mira: jurimo za obavezama, dokazujemo se svijetu, gradimo zidove i planiramo decenije unaprijed. A onda ti život u jednom jedinom danu uzme ono na šta si navikao i shvatiš koliko je zapravo malo potrebno za pravu sreću. Kad ostaneš sam u velikoj kući, svaka prostorija postane previše glasna od tišine.
Moje ime je Jasmina, imam 53 godine i radim kao profesorica u Mostaru. Udovica sam već četiri godine. Muža sam voljela, poštovala i ožalila onako kako dolikuje, ali ne vjerujem da je pošteno prema sebi provesti preostale decenije u čekanju da život prođe pored mene. Djeca su završila fakultete i imaju svoje živote, a meni je ostao čist obraz, lijep dom, bašta puna smokava i želja da opet budem nečija radost.
Nisam žena od velikih prohtjeva niti me zanimaju lažni glamur i isprazni razgovori. Znam skuhati, volim red u kući, prošetati starim dijelom grada pred akšam, sjesti uz rijeku i pročitati dobru knjigu. Izgledam pristojno, njegujem se i osjećam se vitalno.
Tražim čestitog, smirenog i ostvarenog čovjeka od 52 do 65 godina. Muškarca koji cijeni miran san, porodične vrijednosti i koji zna šta znači uzajamno poštovanje. Bilo da si ovdje u Bosni i Hercegovini ili naš čovjek u inostranstvu koji planira miran povratak i život bez stresa.
Ako ti nedostaje iskren razgovor, topla domaća večera i žena koja zna biti pravi oslonac, ostavi mi poruku. Možda je vrijeme da zajedno pronađemo mir.