Zovem se Ajla, imam 32 godine i dolazim iz Bosne. Kažu da izgledam samouvjereno, da sam ona koja zna šta hoće, ali istina je da i mene život naučio da ćutim kad me boli. Radim, živim sama i sve mogu sama – ali ponekad, kad se svjetla ugase, osjetim da mi fali ono najjednostavnije – topla ruka i iskren pogled.

Ne tražim savršenstvo, ne tražim bajku. Samo želim nekoga ko zna šta znači biti čovjek. Nekoga kome ne moram objašnjavati koliko vrijedim, jer će to znati sam. Umorna sam od onih koji dođu samo dok im je dosadno, pa odu kad postane ozbiljno. Nisam igračka, nisam prolazna. Imam srce koje voli jako, i dušu koja zna da čeka – ali ne zauvijek.

Ponekad se pitam – jesu li nestali muškarci koji znaju voljeti? Oni koji ne bježe od osjećaja, koji ne glume hladnoću? Možda ih još ima, možda negdje postoji jedan koji traži ženu kao ja – jednostavnu, iskrenu, pomalo tvrdoglavu, ali pravu.

Ne trebaju mi skupi pokloni, putovanja ni lažne riječi. Samo mir, razumijevanje i osjećaj da pripadam. Možda sam stara škola, ali još vjerujem da ljubav nije umrla.

Ako si čovjek koji zna šta znači zagrljaj, koji ne traži savršenstvo nego iskrenost – možda baš mene trebaš pronaći.