Ja sam Martina, imam 36 godina i radim u apoteci u jednom manjem mjestu u Hrvatskoj. Ljudi me svakodnevno viđaju nasmijanu, urednu i smirenu, i svi misle da imam sve – ali istina je, često se osjećam sama.

Svi misle da žena koja ima posao i osmijeh ne može biti usamljena. A ja znam da nije tako. Kad se vrata apoteke zatvore i kad dođem kući, sve postane tiho. Fali razgovor, fali neko svoj, fali osjećaj da te neko čeka.

Ne tražim bajku. Ne trebaju mi skupi pokloni ni prazna obećanja. Samo želim muškarca koji zna što znači iskrenost, koji zna razgovarati, nasmijati me, zagrliti kad mi je teško. Umorna sam od poruka bez smisla i ljudi koji ne znaju što žele.

Možda izgledam kao da imam sve, ali istina je – i ja samo želim ljubav. Onu pravu, mirnu, iskrenu.