Zovem se Iva, imam 37 godina i Hrvatica sam. Zivim na selu i bavim se poslom koji danas rijetko tko zeli raditi. Cuvam stoku, radim od jutra do mraka i naucila sam biti jaka jer drugacije ovdje ne mozes prezivjeti. I bas zbog toga me mnogi muskarci ne shvacaju ozbiljno.

Kada kazem gdje zivim i cime se bavim, razgovor se cesto prekine. Kao da je sramota biti vrijedna, postena i prizemna zena. Ne nosim skupe haljine, ali znam sto znaci odgovornost. Ne zivim gradski zivot, ali znam sto znaci odanost, trud i briga za drugoga.

Nisam nikada trazila savrsenog muskarca. Trazim nekoga tko me nece gledati s visine, kome nece smetati blato na cipelama i umor na kraju dana. Trazim muskarca koji zna sto znaci rad, zivot i postovanje zene koja stoji cvrsto na zemlji.

Ako si ozbiljan, ako te ne sramota zene sa sela i ako trazis iskren kontakt, onda ces znati gdje treba kliknuti. Mozda bas ti vidis vrijednost tamo gdje su drugi okrenuli glavu.