Zovem se Đana, imam 51 godinu i poreklom sam iz Sombor, u Srbija.
Već 35 godina živim u Beč, u Austrija.
Tu sam provela veći deo života — radila, stvarala, borila se i gradila sve što danas imam.
„Imala sam brak… i izgubila ga“
Bila sam udata za čoveka koji nije bio sa ovih prostora.
Moj bivši muž bio je iz Ukrajina.
Imali smo svoj život, svoje navike, svoje dane.
Ali pre 6 godina on je preminuo.
Tog dana sam ostala bez partnera… i od tada sam sama.
„Imam ćerku i postala sam baka“
Imam jednu ćerku.
Ona je danas srećna žena, udala se za čoveka iz Poljska i ima svoj život.
Postala sam i baka.
To je nešto najlepše što žena može da doživi.
Ali koliko god da je to velika sreća…
kada se vratim u svoj stan…
ponovo sam sama.
„Samoca me ubija“
Godine prolaze, ali na jednu stvar čovek nikada ne može da se navikne.
Na tišinu u kući.
Na prazan krevet.
Na to da nema nikoga pored tebe.
Najgore je kada legneš sam…
i kada se ujutru probudiš — opet sam.
„I ja sam žena koja želi ljubav“
Možda će neko reći da sam sve prošla.
Ali ja sam i dalje žena.
Žena koja zna da voli.
Žena kojoj treba pažnja.
Žena koja želi nekoga pored sebe.
Nije bitno što sam Romkinja.
Bitno je da sam čovek sa srcem i emocijom.
„Ne tražim mnogo“
Ne tražim bogatstvo.
Ne tražim savršenog muškarca.
Tražim jednog čoveka.
Nekoga ko će biti tu.
Nekoga ko će podeliti dan, noć, razgovor i tišinu sa mnom.
„Ako postoji neko za mene…“
Možda negde postoji muškarac koji isto kao ja ne želi da bude sam.
Možda neko ko zna šta znači gubitak i samoća.
Ako postojiš…
javi se.
Možda dvoje ljudi koji su prošli mnogo toga mogu zajedno pronaći mir.