Ne znam kako da pocnem, jer nikad nisam bila od onih koje traze… nesto. Uvijek sam govorila da ce zivot donijeti ono sto treba. I jeste – donio je mnogo, ali ne i onog jednog, pravog.

Zovem se Renata. Imam 39godina. Radim, zivim sama, snalazim se u svemu. Naucila sam da ne ovisim ni o kome, da popravljam slavinu sama, da skuham za dvoje iako jedem sama. I moji kazu – “Ti si previše svoja.” A ja mislim da mozda samo nisam nasla onog kome bih rado pripadala.

Zapravo… sad zelim da probam nesto novo. Ne zelim da ostanem u toj svojoj zoni gdje je sve pod kontrolom, ali hladno. Zeljela bih nekoga kome mogu da kazem da mi fali. Nekoga kome mogu da ispricam dan. Da me pita kako sam, a da stvarno zeli da zna.

Ne trazim princezu, ni bajku. Trazim muskarca. Onog koji nije izgubio vjeru u zivot, iako ga je lomio. Onog koji zna da zena nije trofej, nego partner. Nekog ko ce voleti moju tvrdoglavost, moje bore, moje “svoje”.

Ako si ti taj – mozda je vrijeme da ne budem vise samo svoja. Mozda je vrijeme da budem necija.

MOJ → KONTAKT