Zovem se Dunja, imam 46 godina i živim u Srbija.
Moj život nije bio lak, ali sam naučila da prihvatim sve što mi je dato.
I dobro i loše.
„Razvedena sam već 4 godine“
Iza mene je jedan brak.
Razvedena sam već 4 godine.
Posle toga ostala sam sama.
Navikla sam se na život bez partnera, ali…
na samoću se čovek nikada ne navikne.
„Nemam dece… i to boli na svoj način“
Nemam dece.
I to je nešto što nosim u sebi.
Ali sam naučila da ne gledam na to kao kaznu, već kao deo svog puta.
„Roditelji su mi umrli“
Moji roditelji više nisu tu.
Oni su bili moj oslonac, moj dom.
Kada su otišli…
ostala je praznina koju ništa ne može da popuni.
„Sestra je daleko — a ja sama“
Imam jednu sestru.
Ona živi u Australija.
Ima svoj život, svoju porodicu.
A ja…
ostala sam ovde, sama.
„Radim u marketu i živim skromno“
Radim u marketu.
Od toga živim.
Nemam luksuz, ali imam dovoljno.
I mogu reći da sam zadovoljna životom kakav imam.
„Samo mi fali neko moj“
Sve je to u redu.
Ali postoji nešto što mi nedostaje svakog dana.
Neko pored mene.
Neko da me pita kako sam.
Neko da podeli tišinu.
Neko da ublaži ovu tugu koja se javi kad padne noć.
„Ne tražim mnogo“
Ne tražim bogatstvo.
Ne tražim savršenstvo.
Tražim jednog čoveka.
Nekoga ko želi miran život, iskren odnos i zajedništvo.
„Ako postojiš… javi se“
Možda negde postoji muškarac koji je isto sam.
Koji želi nekoga pored sebe.
Ako postojiš…
javi se.
Možda možemo zajedno učiniti da ova tišina više ne bude tako teška.