Ja sam Marina, imam 48 godina i razvedena sam. Cijeli zivot sam bila ona “dobra zena” – ona sto trpi, sto vjeruje, sto gleda da sve bude u redu. A ispalo je da danas takve zene niko ne cijeni.

Muz me varao, lagao i na kraju otisao s drugom. A svi su meni govorili – “drzi ga, bar imas muza”. Kao da je bolje imati nekog bilo kakvog nego biti sama. E pa ja biram da budem sama, ali mirna. Samo sto to “sama” zna nekad jako boljeti.

Sad kad kazem da zelim muskarca, odmah me pitaju – “a sta ces ti s muskarcem u tim godinama?”. A ja kazem – sta ce muskarci od 60 godina s klinkama? Nije sramota zeljeti ljubav, sramota je glumiti da ti ne treba.

Zelim muskarca koji zna sto znaci zena. Ne djecaka koji mjeri godine, kile i bore. Hocu onog koji ce me pogledati i reci – “vrijedis”. Ako takav jos postoji.