Zovem se Sanja, imam 48 godina i živim u Subotica, u Srbija.
Moj život je imao jedan brak koji je ostavio dubok trag.
Iza mene je razvod koji me je promenio zauvek.
„Otišao je jer nisam mogla da imam decu“
Moj bivši muž je otišao.
Razlog koji mi je rekao bio je bolan —
što ne mogu imati decu.
Nije pokušao da ostane.
Nije pokušao da razume.
Samo je otišao.
Kasnije sam saznala da je nastavio život sa drugom ženom u Danska.
A ja sam ostala u tišini.
„Taj razvod me je slomio“
To nije bio samo kraj braka.
To je bio trenutak kada sam se osećala kao da mi se ceo svet raspao.
Dugo mi je trebalo da ponovo ustanem.
Dugo da ponovo naučim da dišem bez bola.
„5 godina samoće“
Već 5 godina sam sama.
Navikla sam se na tišinu, ali nikada na prazninu.
Dan prođe, noć dođe…
ali ono što najviše nedostaje je — prisustvo drugog čoveka.
„I dalje verujem“
I pored svega što sam prošla…
nisam prestala da verujem.
Verujem da negde postoji muškarac koji ne gleda samo prošlost.
Koji ne beži od problema.
Koji ostaje.
„Ne tražim mnogo“
Ne tražim savršen brak.
Ne tražim bogatstvo.
Ne tražim savršenog čoveka.
Tražim ozbiljnog muškarca.
Nekoga ko želi stabilnost, iskrenost i život u dvoje.
Nekoga kome godine i prošlost nisu prepreka.
„Možda još postoji neko za mene“
Možda i ja imam pravo na novi početak.
Možda i posle bola postoji ljubav koja dolazi tiho, ali ostaje zauvek.
Ako postojiš…
javi se.
Možda dvoje ljudi koji su prošli kroz isto mogu konačno pronaći mir.