Zovem se Azra, imam 52 godine i vec dugi niz godina radim kao medicinska sestra. Moj posao je plemenit, ali i tezak – svakog dana brinem o drugima, dijelim osmijeh i paznju, dajem snagu onima kojima je najpotrebnija. Ali kada skinem bijelu uniformu i vratim se kuci, ostajem sama.

Godinama zivim tako, u svom ritmu, izmedju posla i obaveza. Navikla sam na tisinu, ali ona nekad zna da boli vise nego ista. Najteze je kada pozelis nekoga svog, a shvatis da nemas kome da kazes “nedostajes mi”.

Ja ne trazim bajku ni savrsenstvo. Ne trazim bogatstvo ni luksuz. Zelim iskrenog i postenog muskarca koji zna sta je ljubav, koji zna cijeniti zenu i godine koje ona nosi. Nekoga ko ce znati da prava vrijednost nije u izgledu, nego u toplini i odanosti.

Zrela sam, prosla sam mnogo, ali jos uvijek vjerujem da me ceka neko ko ce voljeti iskreno. Nekoga s kim cu podijeliti jutarnju kafu, smijeh i tihe veceri. Jer zivot je ljepši kada ga dijelis.

Ako si covjek koji trazi isto – mozda se nismo slucajno sreli u ovim recenicama.