Zovem se Marijana. Imam 50 godina, razvedena sam i radim kao sekretarica već skoro 25 godina. Cijeli život sam bila ona pouzdana, smirena, koja sve zapisuje, pamti, podsjeća druge, a sebe zaboravi. Tako je bilo i u braku – sve sam davala, sve držala na okupu, sve pokušavala… a on je otišao.

Nije me prevario. Samo je prestao gledati u mene. Kao da sam postala nevidljiva. I kada sam napokon skupila snage da odem – ostala sam u tišini. Ta tišina me najviše boli.

Danas više ne tražim nekoga da mi obećava vječnost. Samo želim nekoga tko će mi poslati poruku kad padne kiša, da pita jesam li dobro. Nekoga s kim mogu podijeliti večeru, razgovor, običan dan. Nekoga kome neće smetati što imam 50, već će znati cijeniti što znam što znači biti vjerna, tiha i svoja.

Ako postoji muškarac koji zna da se najljepše riječi često ne izgovaraju naglas – već se osjećaju – možda je baš on onaj kojeg još čekam.

Marijana 💌

javi mi se na → PROFIL