Zovem se Lejla. Imam 35 godina i udovica sam već dvije i po godine. Nikad nisam mislila da ću ovako mlada ostati bez njega. Bio mi je sve – partner, prijatelj, oslonac. Jedan trenutak sve je promijenio. I od tada… kao da vrijeme stoji.

Naučila sam da hodam sama. Da plačem tiho. Da glumim osmijeh pred drugima i da uveče šutim u četiri zida. Ne tražim sažaljenje. Samo nekad poželim da me neko pogleda kao što me on gledao. Da me neko sasluša. Zagrli. Da zna da iza ove tišine stoji žena koja još uvijek zna voljeti.

Ne tražim zamjenu za njega – jer niko ne može da zamijeni dušu. Ali vjerujem da negdje postoji neko ko bi mogao da mi vrati ono što sam zaboravila – toplinu u grudima. Osmijeh koji nije lažan. Dan bez težine.

Ako si čovjek koji zna cijeniti tišinu, koji ne bježi od prošlosti i ne plaši se budućnosti – možda baš tvoja poruka otvori novo poglavlje mog života.

Lejla 💌

JAVI MI SE NA → KONTAKT