Zovem se Ivanka. Imam 49 godina. I više ne glumim da mi nije teško.

Cijeli život sam bila tu za druge. Bila sam majka, supruga, domaćica, zaposlenica. Davala sam, trpjela, gurala, šutjela. I onda kad sam najviše trebala nekog uz sebe – ostala sam sama. Tišina je postala moja svakodnevnica.

Neću lagati – godine su me promijenile. Više ne tražim savršenog muškarca, ni velike riječi. Danas mi samo treba netko iskren. Netko tko će mi skuhati kavu kad ne stignem, tko će me pitati kako sam – i stvarno čekati odgovor. Tko neće otići čim postane ozbiljno.

Još vjerujem u ljubav. Iako su me izdali. Iako sam bila prevarena i razočarana. Vjerujem jer znam da negdje postoji muškarac koji također čeka. Koji se pita – ima li još normalnih žena?

Ja sam tu. Jednostavna, realna, svoja. I spremna da nekome budem sve što nikad nisam bila – jer više ne igram igrice, ne kalkuliram. Samo želim nekoga uz koga ću se smijati, ćutati, gledati film, zaspati. Uz koga ću biti ja.

Ako čitaš ovo, a osjećaš se isto – možda nije slučajno.

JAVI MI SE NA → KONTAKT