Zovem se Ermina. Imam 40 godina i još uvijek učim da stavim sebe na prvo mjesto. Godinama sam bila tu za druge – za porodicu, za partnera, za sve… A kad sam ja pala – nije bilo nikoga da me podigne.

Nisam ogorčena. Samo umorna od toga da uvijek budem jaka. I da me niko ne pita kako sam. Sve je manje iskrenosti među ljudima. Sve je nekako na brzinu, preko poruka, bez duše. A ja još vjerujem u običan razgovor. U dopisivanje koje ima smisla. U nekoga ko zna da napiše “tu sam” i da to zaista i misli.

Ne tražim bajku. Samo čovjeka s kojim mogu podijeliti tišinu, smijeh i dan. Ako si neko kome je dosta površnosti… ako znaš cijeniti ženu koja je prošla kroz mnogo, ali još uvijek vjeruje – javi se. Možda iz jedne poruke krene nešto lijepo.

Ermina 💌

JAVI MI SE NA → KONTAKT