Zovem se Danica, imam 54 godine i živim u Kotor, u Crna Gora.
Ceo život sam bila samostalna.
Radila sam, gradila i stvarala.
Danas imam svoju kuću i bavim se izdavanjem apartmana tokom sezone.
Od toga živim i mogu reći — ništa mi ne fali materijalno.
„Nikada se nisam udavala“
Godinama sam mislila da ima vremena.
Radila sam, jurila obaveze, gradila sigurnost.
I nekako…
život je prošao bez braka.
Nikada se nisam udavala.
Nisam htela bilo koga.
Čekala sam nešto pravo.
„Dani su dobri… ali večeri su tihe“
Ne mogu da kažem da mi je loše.
Provodim dane lepo, imam svoj ritam, svoj mir.
Ali kada padne veče…
tišina postane preglasna.
Nema nikoga da podelim dan.
Nema razgovora.
Nema nekoga da me pita kako sam.
„Sada kada renoviram kuću — najviše osećam samoću“
Trenutno spremam kuću za novu sezonu.
Renoviram, uređujem, sređujem apartmane.
Sve radim sama.
I baš sada…
najviše osećam koliko mi nedostaje neko pored mene.
Da pomogne.
Da doda alat.
Da kaže „pusti, ja ću“.
I da posle svega zajedno sednemo i popijemo kafu.
„Ne tražim luksuz — imam ga dovoljno“
Ne tražim novac.
Ne tražim savršenstvo.
Imam svoj dom, svoj posao i svoj mir.
Tražim čoveka.
Nekoga ko želi da bude pored mene.
Da zajedno živimo, radimo i delimo svakodnevicu.
„Možda još nije kasno“
Možda sam kasno shvatila.
Ali verujem da nije kasno da se pronađe neko svoj.
Ako postoji muškarac koji želi ozbiljan odnos i život u dvoje…
javi se.
Možda baš sada, dok spremam kuću za sezonu, spremam i mesto za nekoga u svom životu.