Biljana (52) iz Budve: Imam svoj stan, prodajem krofnice na plazi, ali nemam kome da skuvam kafu ujutru.

Zovem se Biljana, imam 52 godine i živim u Budva.

Mnogi misle da je život pored mora savršen.

Da su sunce, plaža i turisti dovoljni za sreću.

Istina je malo drugačija.


🌊 „Tokom sezone nemam vremena ni da sednem“

Tokom leta radim od jutra do mraka.

Prodajem krofne na plaži.

Upoznajem ljude iz raznih krajeva sveta.

Smejem se.

Pričam sa ljudima.

Radim pošteno i ne stidim se nijednog posla.

Posao je posao.

Ali kada se sezona završi…

sve se promeni.


😢 „Turisti odu, a ja se vratim u prazan stan“

To je trenutak koji mi najteže pada.

Plaža se isprazni.

Grad utihne.

Ljudi odu svojim porodicama.

A ja se vratim u svoj stan.

Sama.

Tada najviše osetim koliko mi nedostaje neko svoj.


💔 „Imam jedan brak iza sebe“

Bila sam udata u Sloveniji.

Kao i mnoge žene, verovala sam da će trajati zauvek.

Nije trajalo.

Život nas je odveo na različite strane.

Ne nosim gorčinu.

Samo iskustvo.


❤️ „Ćerka je srećna, a to mi je najvažnije“

Imam jednu ćerku.

Udala se.

Ima svoj život.

I iskreno, srećna sam zbog nje.

Tako i treba da bude.

Deca odrastu i krenu svojim putem.

Ali tada čovek još više oseti prazninu kada ostane sam.


☕ „Ne tražim čuda, samo normalnog čoveka“

Imam svoj stan.

Imam svoj mir.

Imam posao.

Ne tražim nikoga da me izdržava.

Ne tražim luksuz.

Tražim gospodina.

Nekoga sa kim ću popiti kafu.

Prošetati pored mora.

Podeliti i lepe i teške dane.


💌 „Možda baš ti čitaš ove redove“

Možda si i ti umoran od samoće.

Možda i tebi nedostaje neko kome ćeš ujutru poželeti dobro jutro.

Ako si ozbiljan muškarac i želiš upoznavanje, druženje ili zajednički život, možda je vreme da se upoznamo.

Jer godine prolaze mnogo brže nego što mislimo, a najlepše ih je provesti sa nekim svojim.