Ja sam Belma, imam 40 godina. Vec deset godina zivim u Austriji. Dosla sam da radim, da nesto izgradim, da sebi obezbijedim mir. Imam posao, stan, sve ono sto zena treba da ima — osim ljubavi.

Ljudi misle da kad zivis vani, da ti je sve lako. Da novac znaci srecu. A ja kazem — nek dodju pa da vide kako je kad svaku noc legnes sama, kad te ne ceka niciji glas, niciji zagrljaj. Kad i najljepsi grad postane pust bez topline.

Ne trazim bogatstvo. Samo covjeka koji ce znati da voli bez foliranja, koji ce biti uz mene kad se svjetla ugase i kad dani postanu teski. Umorna sam od lazi i poruka bez smisla.

Mozda sam daleko od Bosne, ali srce mi je isto. Jos uvijek vjerujem da prava ljubav ne poznaje granice. Samo trebam nekog kome to jos nesto znaci.