Ja sam Ana, imam 36 godina i iz Hrvatske sam. Ne glumim da sam sretna kad nisam, ne stavljam filtere da bih izgledala savrseno, ne pricam bajke da bih nekog zadrzala. Ja sam stvarna. I to danas izgleda kao najveci grijeh.
Muskarci kazu da hoce “pravu zenu”, ali kad se pojavis bez maske, kad pokazes da imas i dane kad places, kad si umorna, kad ne zelis da budes igracka – onda bjeze. Valjda su navikli na lazne osmijehe i prazne poruke u ponoc.
Meni ne treba neko da mi laze da sam posebna. Treba mi neko ko ce cutati samnom, popiti kafu bez glume, i znati da vrijedim i kad nisam nasmijana. Nisam klinka, ne trcim za lajkovima, i necu da se dokazujem nikome.
Znam da danas ima malo iskrenih ljudi. Ali jos uvijek vjerujem da negdje postoji muskarac koji ne trazi savrseno lice, nego dusu koja zna voljeti. Ako si takav – mozda si me bas sad procitao.

