Zovem se Vanja, imam 54 godine i dolazim iz Novog Sada. Posle gotovo trideset godina života u Americi donela sam odluku koju mnogi nisu razumeli – vratila sam se kući. Neki su me pitali zašto bih ostavila život koji sam godinama gradila. Moj odgovor je uvek bio isti: čovek može da promeni državu, posao i adresu, ali srce uvek zna gde pripada.
Iza mene je jedan brak koji se završio pre tri godine. Kada se razvedeš posle toliko zajedničkih godina, ne izgubiš samo partnera. Ostanu uspomene, navike i planovi za koje si verovao da će trajati zauvek. Trebalo mi je vremena da prihvatim da se neke životne priče jednostavno završe, koliko god se trudio da ih sačuvaš.
Imam ćerku koja je ostala u Americi. Tamo je zasnovala svoju porodicu, udala se i prošle godine me učinila najsrećnijom bakom. Ne postoji veća radost za jednu majku od toga da vidi svoje dete srećno. Kada razgovaramo telefonom i čujem glas svog unučeta, srce mi je puno. Ali kada se poziv završi, u stanu ponovo zavlada tišina.
Povratak u Novi Sad bio je novi početak. Nije bilo lako naviknuti se na drugačiji život, ali nisam se plašila da krenem ispočetka. Već nekoliko meseci radim u jednoj kuhinji. To je pošten posao koji radim sa zadovoljstvom. Oduvek sam verovala da nijedan posao nije mali ako ga čovek radi časno i odgovorno.
Imam svoj stan i zahvalna sam na tome što sam obezbedila sebi miran dom. Ne nedostaju mi luksuz ni velika putovanja. Danas mi najviše znače mirna jutra uz kafu, šetnja kroz grad, dobra knjiga i veče provedeno kod kuće. Nikada nisam bila žena koja voli buku, noćne izlaske i život do ranih jutarnjih sati. Mnogo mi više prijaju iskren razgovor, osmeh i osećaj da pored sebe imaš nekoga kome možeš da veruješ.
Godine su me naučile da su poštovanje, razumevanje i pažnja mnogo vredniji od svega materijalnog. Zato danas ne tražim savršenog muškarca niti nekoga ko će obećavati nemoguće. Volela bih da upoznam ozbiljnog gospodina, približno mojih godina, koji želi miran, iskren i stabilan odnos. Nekoga ko zna da sluša, da razgovara i da ceni obične životne trenutke.
Ne zanimaju me prolazne avanture niti površna poznanstva. Smatram da smo u ovim godinama dovoljno iskusni da znamo šta želimo, a još važnije – šta više ne želimo. Želim čoveka sa kojim ću deliti svakodnevicu, planirati male stvari, biti jedno drugom oslonac i zajedno dočekivati godine koje dolaze.
Verujem da nikada nije kasno za novi početak. Ako život može da nas iznenadi kada to najmanje očekujemo, onda možda negde postoji i čovek koji, kao i ja, traži mir, iskrenost i partnerku sa kojom će graditi lepo i spokojno poglavlje života.
