Zovem se Mimica, imam 46 godina i živim u Kotor, u Crna Gora.
Ljudi kada me vide kažu:
„Lepa žena, sređena, nasmejana… sigurno joj ništa ne fali.“
A niko ne zna istinu.
„Jedan brak me je naučio mnogo“
Iza mene je jedan brak.
Ušla sam u njega verujući da će trajati zauvek.
Ali neke ljubavi ne budu ono što obećaju.
Razvela sam se.
I tada sam rekla sebi da više nikome neću dati srce tako lako.
„Radim, borim se i živim normalno“
Zaposlena sam, radim pošteno i od svog rada živim.
Imam svoj ritam, svoje obaveze, svoj mir.
Sve što imam — sama sam stvorila.
Na to sam ponosna.
„Ali kad se vrata zatvore…“
Danju je lako.
Ljudi, posao, obaveze, grad, more…
Ali kada se uveče vratim kući…
dočeka me tišina.
Nema nikoga da me pita kako mi je prošao dan.
Nema nikoga da zajedno popijemo kafu.
Nema zagrljaja.
I tada najviše zaboli.
„Ne tražim sponzora ni igru“
Imam 46 godina.
Znam šta hoću, a još bolje znam šta neću.
Ne tražim mlađe da gubim vreme.
Ne tražim avanture.
Ne tražim interes.
Tražim ozbiljnog muškarca.
„Tražim čoveka“
Nekoga ko zna šta znači poštovanje.
Nekoga ko ne beži kada dođu problemi.
Nekoga sa kim mogu da ćutim, a da mi bude lepo.
Nekoga da zajedno ostarimo.
„Možda se još uvek čeka prava ljubav“
Možda jedan brak nije bio kraj.
Možda je bio samo lekcija.
A prava ljubav tek dolazi.
Ako postoji muškarac koji želi iskrenu ženu i ozbiljan odnos…
javi se.
Možda se baš u Kotoru nekome menja život.