Zovem se Lejla, imam 44 godine i dolazim iz Novi Pazar, u Srbija.
Danas živim i radim u Luksemburg.
Tamo sam stvorila život, radim, funkcionišem i imam svoju svakodnevicu.
Ali srce…
uvek vuče tamo gde si rođen.
„Razvedena sam već 5 godina“
Iza mene je jedan brak.
Razvedena sam već 5 godina.
Nije bilo lako, ali sam naučila da nastavim dalje.
Da budem jaka.
Da se oslonim na sebe.
„Najviše boli kada se vraćaš sama“
Često dolazim u Novi Pazar.
Tamo su uspomene, ljudi, moj svet.
Ali svaki put kada treba da se vratim nazad…
vraćam se sama.
I tada najviše osetim koliko mi nedostaje neko moj.
„Ne mogu imati decu… i to je moja istina“
Postoji jedna stvar koju ne krijem.
Ne mogu imati decu.
I dugo sam mislila da zbog toga ne zaslužujem novu šansu.
Ali danas znam —
i ja imam pravo na ljubav.
„Za mene nije bitno ko si — već kakav si“
Ne zanima me ko je kakve vere.
Ne zanima me koja si nacija.
Ne zanima me odakle dolaziš.
Za mene je važno samo jedno —
da si čovek.
Da imaš dušu.
Da znaš da voliš.
Da znaš šta znači poštovanje.
„Tražim srodnu dušu“
Ne tražim savršenstvo.
Ne tražim interes.
Tražim nekoga sa kim ću moći da podelim život.
Nekoga kome neće smetati moja prošlost.
Nekoga kome neće smetati to što ne mogu imati decu.
„Možda negde postoji neko za mene“
Možda negde postoji muškarac koji traži isto.
Neko kome je važna emocija, a ne savršenstvo.
Ako postojiš…
javi se.
Možda baš između Luksemburga i Novog Pazara postoji priča koja čeka da počne.