U penziji sam. Rada (55) godina, 34 godine u Nemackoj, cerke se udale… a ja ostala sama

Zovem se Rada, imam 55 godina i poreklom sam iz okoline Valjevo, u Srbija.

Ali veći deo svog života provela sam daleko od kuće.

Punih 34 godine živela sam u Bremen, u Nemačka.

Tamo sam radila, borila se i gradila život za sebe i svoju porodicu.


„Deca su otišla svojim putem“

Imam ćerke koje sam podigla i izvela na pravi put.

Danas su one odrasle žene, udale su se i imaju svoje živote.

I kao majka, mogu da kažem — to mi je najveći ponos.

Ali kada deca odu…

kuća ostane tiha.


„Razvedena sam već 13 godina“

Brak je ostao iza mene pre mnogo godina.

Već 13 godina sam razvedena.

I dugo mi je samoća čak i prijala.

Navikneš se da sve radiš sam.
Navikneš se na mir.

Ali onda dođe trenutak kada shvatiš…

nije život samo u miru, već u tome da imaš nekoga pored sebe.


„Sada, u penziji, osećam prazninu“

Danas sam u penziji.

Imam vreme.
Imam iskustvo.
Imam sve što sam gradila godinama.

Ali sada najviše osećam ono što ranije nisam stigla da primetim.

Samoću.

Nedostaje mi razgovor.
Nedostaje mi nečije prisustvo.
Nedostaje mi neko kome ću skuvati kafu i reći „dobro jutro“.


„Ne tražim savršenstvo“

Danas želim nešto vrlo jednostavno.

Ozbiljnog gospodina za upoznavanje i brak.

Nekoga ko želi miran život u dvoje.
Nekoga ko zna šta znači poštovanje i pažnja.

Nije mi bitno koliko imaš novca.
Nije mi bitno odakle si.

Bitno mi je samo da si čovek.


„Možda nas je život doveo na isto mesto“

Možda i ti sada prolaziš kroz isto.

Možda si i ti sam i tražiš nekoga sa kim ćeš podeliti život.

Ako postojiš…

javi se.

Možda dvoje ljudi koji su prošli mnogo toga mogu zajedno pronaći ono što im nedostaje.