Ja sam Milena, imam 48 godina i zivim sama na selu. Ljudi misle da je selo dosadno, da je zivot ovdje lak. A ja kazem – ovdje zena mora biti i muskarac i zena u isto vrijeme. Kad se pokvari pumpa, ja popravljam. Kad padne snijeg, ja cistim. Kad zaboli – sutim.

Imam dusu vecu od pola grada, ali to danas niko ne vidi. Danas svi traze filter, ne srce. Muskarci hoce savrsene, a ne stvarne. Hoce glatku kozu, a ne ruke koje su radile. Hoce tihe, a ne one koje su morale prezivjeti.

Ja ne trazim bajku. Ne mora me niko spasavati, samo da mi pridje s iskrenim osmijehom i da ostane. Da popijemo kafu na dvoristu i da mi kaze da jos ima zena koje vrijede.

Zivim jednostavno, ali volim iskreno. Mozda nemam glamur, ali imam dusu. A dusu danas svi zaboravljaju da traze.