Ja sam Elena, imam 43 godina i zivim sama u Makedoniji. Moj zivot izgleda mirno – radim, imam svoj stan, prijatelje, sve sto bi trebalo da znaci sretan zivot… ali srce zna kad nesto fali. Kad se vrata zatvore i ostanes sama, ni tv, ni telefon, ni drustvo ti ne mogu zamijeniti prisustvo jedne prave osobe.

Imala sam ljubav, ali nije izdrzala test vremena. Danas ljudi brzo odustaju – cim nesto nije savrseno, okrecu ledja. A ja nisam takva. Kad volim, volim iskreno. Ne trazim bajku, nego covjeka koji zna da voli, da postuje, da razumije. Da ne prica prazne rijeci, nego da pokaze djelima.

Zivim sama, ali nisam izgubila vjeru. Mislim da prava ljubav ne pita za godine, ni za mjesto, ni za prosle greske. Samo dode kad je vrijeme.

Mozda ovo citaju i oni koji misle da je kasno, ali ja kazem – nije. Dokle god srce kuca, ima nade.