Zovem se Danijela. Imam 47 godina. Bila sam udana dugo, vjerna, odana, strpljiva. Mislila sam da gradimo život zajedno. A onda – jedno jutro, jedno priznanje, jedan lom. Prevario me. I nije ga bilo sram. Samo je slegnuo ramenima kao da je to nešto što se događa… i otišao.

U meni nije ostala mržnja. Ostalo je razočaranje. Umor. Pitanje: „Zar sve ovo nije bilo dovoljno?“ I možda nije bilo za njega, ali za nekoga drugog – moglo bi biti.

Danas više ne tražim bajku. Ne treba mi netko da me nosi na rukama. Samo želim muškarca koji zna cijeniti ženu koja ne traži pažnju, ali je zaslužuje. Nekoga s kim mogu razgovarati bez straha da ću biti ismijana ili ostavljena. Nekoga tko zna što je poštovanje – jer ga sam nosi u sebi.

Ako si muškarac koji ne igra igre, koji je prošao svoje borbe i zna što želi… možda si baš ti netko s kim mogu konačno živjeti mirno, bez stresa i boli.

Danijela 💌

JAVI MI SE NA → PROFIL