Zovem se Katarina, imam 53 godine i po profesiji sam doktorka. Ceo svoj radni vek provela sam pomažući drugima, lečila sam, tešila, bila rame za plakanje mnogima u najtežim trenucima. Ljudi su me često doživljavali kao snažnu, nepokolebljivu i posvećenu ženu. I jesam bila sve to — ali sam u tom procesu negde izgubila sebe.
Godinama sam radila smene bez pauze, dolazila kući kasno, a odlazila rano. Moj tadašnji brak nije izdržao pritisak svakodnevice i udaljili smo se do te mere da više nismo znali ni ko smo jedno drugom. Razvod je bio tih, bez drame, ali ostavio je prazninu koju nijedna nova obaveza, ni dežurstvo, nije moglo da ispuni.
Ono što danas najviše osećam jeste tišina. Ne ona tišina koju svi s vremena na vreme traže da bi odmorili glavu, već ona što peče, što te podseti da nema ko da ti poželi dobro jutro, da te sačeka s posla, da te pita kako si. Ljubav koju sam pružala svima, godinama sam prestala da dobijam.
Zato sam ovde, jer više ne želim da živim kao da sam nevidljiva. Iza mene su godine borbe, rada i tišine. Ispred mene su, nadam se, godine u kojima ću upoznati nekog ko će znati da prepozna moju nežnost, ko će razumeti moju potrebu za toplinom, pažnjom i bliskošću. Ne tražim savršenstvo, ne tražim mladost, ne tražim bajku. Tražim iskrenost, stabilnost, i prisustvo. Da razgovaramo, šetamo, kuvamo zajedno, ćutimo kad treba — ali da znamo da nismo sami.
Ako si muškarac koji zna vrednost duše, ako ti nije problem da voliš ženu koja je i snažna i nežna u isto vreme, javi mi se. Ponekad i doktorki treba neko da je izleči. Možda si baš ti ta osoba.

JAVI MI SE NA → PROFIL
Leave a Reply