Silvana (53): „Imam sve u Beču, ali nemam ono najvažnije — nekoga svog“
Zovem se Silvana, imam 53 godine i živim u Beč.
Ceo život sam radila.
Borila se.
Gradila.
Nisam jurila brak, nisam jurila muškarce, nisam jurila porodicu.
Uvek sam mislila da će vreme za to možda doći kasnije.
„Danas imam sve, ali se budim sama“
Sada, kada pogledam svoj život, mogu da kažem da sam mnogo toga uspela.
Imam stabilnost.
Mir.
Svoj život.
Ali postoji jedna stvar koju novac i rad ne mogu da zamene.
Tišina u stanu kada se vratiš kući.
I niko te ne sačeka.
💔 „Nisam mislila da će me samoća ovako pogoditi“
Nekada sam verovala da mi brak nije potreban.
Da ću biti dovoljno jaka sama.
I jesam bila jaka.
Ali snaga ne briše osećaj praznine.
U 53. godini počela sam da se pitam kako izgleda život kada ga deliš sa nekim.
Kada imaš kome da poželiš dobro jutro.
I ko te čeka uveče.
🌸 „Moja tiha želja — da postanem majka“
Nikada nisam ostvarila ulogu majke.
I to je nešto što sada, iskreno, najviše osećam.
Znam da godine prolaze.
Znam da nije isto kao ranije.
Ali želja nije nestala.
Samo je postala tiša.
🤍 „Ne tražim mnogo, samo čoveka“
Ne tražim luksuz.
Ne tražim savršen život.
Ne tražim ni obećanja koja ne mogu da se ispune.
Tražim muškarca koji zna šta znači miran život u dvoje.
Nekoga ko neće gledati samo spolja, nego i srce.
☕ „Najviše mi fali obična stvar“
Najviše mi nedostaje nešto što drugi uzimaju zdravo za gotovo.
Da skuvam kafu za dvoje.
Da razgovaram sa nekim posle posla.
Da imam osećaj da nisam sama u ovom svetu.
💌 „Ako postojiš — javi se“
Ako si ozbiljan muškarac.
Ako tražiš stabilnost, mir i partnerku za život.
Možda smo se baš sada pronašli u ovim rečima.
Jer ja nisam odustala od života.
Samo sam odlučila da više ne želim da ga prolazim sama.
