Sjedili smo u finom restoranu u centru Zagreba. Konobar je donio račun, a on je počeo tapšati džepove uz kiseli osmijeh i onu istu priču: „Joj, oprosti, ostala mi kartica u autu, riješi ti pa ću ti prebaciti sutra.“ Naravno, nikad nije vratio ni cent. Spustila sam svoju karticu na stol, platila sve do zadnjeg centa i u sebi donijela konačnu odluku. Dosta je bilo glumljenja bankomata za dečke koji nikako da odrastu.
Zovem se Marina, imam 36 godina, radim kao grafički dizajner za strane klijente i živim u vlastitom stanu u Zagrebu. Financijski sam potpuno stabilna, ne zavisim ni o kome i ne tražim nikoga da me uzdržava. Izgledam dotjerano i ženstveno, volim umjetnost, dobre filmove, prirodu i putovanja.
Moji vršnjaci i mlađi muškarci su za mene zatvorena priča. Otvoreno tražim zrelog, ozbiljnog i ostvarenog gospodina od 45 do 58 godina.
Treba mi muškarac sa stavom, netko tko zna kako se ponaša pravi kavalir i kome je pojam odgovornosti sasvim prirodna stvar. Želim čovjeka koji iza sebe ima posložen život, koji cijeni lojalnost, pamet i privlačnu ženu pored sebe, te s kim mogu izgraditi siguran i miran odnos bez jeftinih igrica. Bilo da živiš u Hrvatskoj, Sloveniji ili inozemstvu, važno mi je samo da si slobodan i emotivno zreo.
Ako si gospodin starog kova koji zna prepoznati pravu ženu, javi se kratkom porukom. Prva kava može biti početak nečeg stvarno vrijednog.