Zovem se Ivana, imam 38 godina i maserka sam po profesiji. Moj životni put nije bio samo o radu s mišićima i tetivama, već i o složenom putovanju kroz svijet izlazaka i osobnih odnosa. Kroz moje ruke prošlo je mnogo ljudi, ali moje srce čeka onaj pravi dodir.
Rad kao maserka donosi mi mir i zadovoljstvo. Svaki dan susrećem ljude s različitim pričama, ali u mom osobnom životu, priča je malo drugačija. Izlasci u tridesetima mogu biti izazovni. Ljudi su često iznenađeni mojom profesijom i često imam osjećaj da ne vide pravu mene, već samo maserku.
Nisam tip žene koja provodi večeri u barovima tražeći ljubav. Preferiram mirnije susrete, poput šetnje parkom ili večere u nekom tišem restoranu. Volim kad se razgovor spontano razvije, bez prisile i napetosti koja često prati prve izlaske.
Ponekad, kada neko vrijeme provedem sama, zapitam se je li moj posao prepreka u potrazi za ljubavlju. Ali onda se sjetim svih tih predivnih ljudskih dodira koje sam imala prilike dijeliti i shvatim da je svaki od njih dio mene. Oni su me naučili strpljenju, razumijevanju i empatiji – vještinama koje su, vjerujem, ključne za uspješnu vezu.
Moje iskustvo u izlascima kao žene u kasnim tridesetima je poput plesa. Ponekad je ritam brz i uzbudljiv, a ponekad spor i oprezan. Ali najvažnija stvar koju sam naučila je da treba biti iskrena prema sebi i drugima. Ne mogu promijeniti svoj posao, niti to želim, ali mogu birati s kim ću dijeliti svoje vrijeme i srce.
Dakle, dok nastavljam svoje putovanje, ostajem otvorena za sve mogućnosti koje mi život pruža. Možda ću pronaći ljubav na nekom neočekivanom mjestu, ili možda neću. Ali ono što znam sigurno je da ću svaki dan provesti čineći ono što volim – pomažući ljudima da se osjećaju bolje, jedan dodir u isto vrijeme.
Leave a Reply