Nišlijka Ivana Jovanović (38), majka dvije djevojčice, dva puta je operisana od karcinoma i danas živi sasvim normalan život.

Ivana je skroz promijenila navike, zdravo se hrani i vježba i naglašava da živi punim plućima

• Kada sam u 33. godini dobila rak na grliću materice, bila sam bijesna na samu sebe zato što sam dozvolila da mi sve bude preče, živjela sam tako da svima ugodim, brinula o svima, a onda je uslijedila dijagnoza… Svaka žena u tom trenutku pomisli gotovo je, kroz glavu su mi prolazile slike kako ostavljam one koje volim, a prije toga vidim sebe bez kose, trepavica, obrva… Panika, strah… brzo skrećem misli i kažem sebi moram da se borim – počinje Ivana svoju priču za „Blic“, i u dahu nastavlja:
• Osjećala sam se napušteno, iznevjereno, slabo i ljuto. Iznevjerila sam samu sebe. Dozvolila sam da me tuga preuzme, da živim onako kako drugi očekuju od mene, i negdje sam se u cijeloj toj priči malo pogubila. Ambicije pod tepih, bez cilja i snova, samo da se dan izgura, pa kako mi bude, a tijelo vrišti iznutra, jer duboko u sebi osjećam želju za uspjehom, znanjem i učenjem. Vjerujem da je do bolesti doveo i konstantan stres koji sam imala pored osobe koju sam na kraju izgubila, a trebalo je nastaviti borbu zbog mojih kćerki koje su tada imale pet godina i dvije godine.

Ivana je prvo dobila malignu bolest na grliću materice, ali tu njenim mukama nije bio kraj, jer je potom oboljela i od raka dojke. Prema njenim riječima, nije imala neke naročite simptome, a šta joj se dešava u organizmu, saznala je na preventivnim pregledima. Nakon što je uspjela da sačuva glavu na ramenima, odlučila je da promijeni život iz korijena, eliminisala je stres i prešla na drugačiju ishranu. Prema njenim riječima, borba protiv raka je teška i neizvjesna, ali da bi čovjek sačuvao život, mora da promjeni sve.

• U toj borbi podršku sam dobijala od supruga i djece, od svoje porodice, što mi je mnogo značilo, ali sam ipak nekako morala da se oslonim na samu sebe, da vidim gdje griješim i počnem iz početka. Prva operacija je prošla, tumor je odstranjen, starija kćerka je znala da je mama u bolnici, dok mlađa nije bila svjesna šta se događa. Nakon dolaska iz bolnice, uz porodicu sam prebrodila oporavak – priča Ivana.

Kada je dobila rezultat da kancera više nema i da je sve u redu, vratila se svakodnevnim aktivnostima, ali uz promjenu ishrane, počela je da jede zdravo, ali očigledno to nije bilo dovoljno.

• Poslije četiri godine ponovo tumor, ovog puta na dojci. Bila sam vrlo ljuta na sebe što sam ponovo svom tijelu učinila isto, opet briga o drugima, opet stalna zabrinutost da svima ugodim, opet stres, kao da mi nije bilo dovoljno prvi put. Tada sam bila odlučnija u namjeri da definitivno promijenim navike i prestanem da brinem, već da živim punim plućima, da se smijem i radujem i da ne moram svaku brigu ovog svijeta da lijepim za srce. Morala sam zbog sebe, zbog djece, zbog supruga i porodice. Snaga je bila još jača jer onda sam shvatila da je borba samo moja i da sam ja ovdje gazda, a ne tumor. Nisam razmišljala da neću uspeti, ponovo sam otišla na operaciju, i završila s tim. Iako sam bila slaba, bila sam odlučna i spremna na novu borbu. Tako je i bilo, uspjela sam, priča Ivana.

Ivanin recept: Zdrava ishrana i fizička aktivnost

Osim ishrane bez šećera, uz veoma mali unos mesa, Ivana je jela voće povrće, ovsene, ječmene, pšenične pahuljice, sve zdravo, a stres je svela na minimum. To je njen recept za zdrav život i oružje protiv opake bolesti.

• Sebi sam dala zadatak da svakog jutra izbacim svaku muku iz sebe, da dišem, da razgovaram sama sa sobom ako treba, da pratim svoje tijelo šta želi, šta ne želi. Fizička aktivnost je ključna jer nam ona budi pozitivna osjećanja i nema mjesta stresu i negativnim mislima. Trčim, vozim bicikl, smijem se glasno i uživam u svakoj sekundi dana svog života. Tako sam pobijedila – poručuje Ivana.

Izvor: blic