Romkinja Sabrina iz Kragujevca. Imam 38 godina i prvi put javno priznajem koliko me boli sto sam ostala sama!

Zovem se Sabrina, imam 38 godina i dolazim iz Kragujevca.

Nikada nisam mislila da ću jednog dana pisati ovakav tekst, ali život nas nekada odvede putem koji nismo planirali. Godine prolaze mnogo brže nego što mislimo. Dok sam se borila za posao, porodicu i svakodnevne obaveze, nekako sam zaboravila na sebe. Danas se često zapitam gde su nestale sve te godine.

Nisam se udavala i nemam decu. Ne krijem da me to ponekad zaboli. Najviše uveče, kada se vratim kući i shvatim da nemam sa kim da podelim ni lepu ni tešku vest. Tada čovek shvati koliko znači kada ima nekoga svog.

Ne tražim bogatstvo, skupe poklone niti savršen život. Tražim običnog, poštenog muškarca koji zna šta znači poštovanje, iskren razgovor i mir. Nekoga ko ne beži od ozbiljne veze i kome nisu najvažniji interes i korist.

Verujem da još postoje dobri ljudi. Možda ih je danas teže pronaći, ali nisam izgubila nadu. Volela bih da upoznam gospodina između 40 i 55 godina, koji želi ozbiljno poznanstvo i zajednički život. Nije mi važno odakle si, važno mi je kakav si čovek.

Ako si slobodan, iskren i misliš da se u ovim godinama još uvek može pronaći prava ljubav, javi mi se. Napiši mi odakle si, koliko imaš godina i nekoliko reči o sebi.

Možda baš ova poruka spoji dvoje ljudi koji su se predugo tražili.

Srdačan pozdrav,

Sabrina (38), Kragujevac ❤️