Zovem se Marjana, imam 44 godine, razvedena sam i vec nekoliko godina sama odgajam svoje dijete. Kad kazem “sama”, ne mislim samo na to sto nemam partnera – mislim na sve one trenutke koje ljudi oko mene ne vide. One sate navecer kad napokon sjednem i udahnem, kad se sve smiri, a tišina postane preglasna. Tada shvatim koliko sam jaka… ali i koliko mi fali neciji zagrljaj, necija prisutnost, neciji glas koji ce reci: “Tu sam.”

Mnogi misle da su zene poput mene “prejake” ili “prezaposlene”. Da ne trebamo nikoga. Da nam “dobro ide”. Ali nitko ne vidi sto je iza te slike. Nitko ne vidi kako izgleda kad sve radis sama – i racune, i skolu, i posao, i kucu, i brige, i tugu, i radost. Nitko ne zna koliko puta sam usla u stan i pozeljela da me netko samo pogleda i pita: “Kako si stvarno?”

Nisam izgubila vjeru u ljubav. Samo sam naucila da ne pristajem vise na polovicne muskarce, polovicna obecanja i polovicne osjecaje. Jednom sam dala sve – i ostala slomljena. Danas trazim nesto drugo: mir, toplinu, nekoga tko ce znati da iza mog osmijeha postoji i ranjivost koju cu pokazati samo onome tko to zasluzuje.

Ne trazim savrsenog muskarca. Ne trazim spasitelja. Ne trazim bogatstvo, avanture ni veliku pricu. Trazim samo odraslog, iskrenog muskarca koji ce znati da je zena i majka u meni ista osoba – puna ljubavi, njeznosti i snage. Muskarca koji se ne boji zenske odlucnosti, ali ni njezine potrebe da nekad bude slaba. Nekoga tko nece pobjeci kad zivot postane tezi. Nekoga kome ce biti prirodno da me primi za ruku dok setamo, da me zagrli kad dan bude los i da me cuje kad mu nesto kazem.

Mnogi me gledaju kao “razvedenu mamu”, ali ja sam puno vise od toga. Ja sam zena koja zna voljeti, zena koja zna cuvati, zena koja zna vjerovati. Samo jos cekam onog koji ce to znati prepoznati.

Ako si i ti umoran od praznih obecanja, ako ti fale jednostavne stvari – razgovor, blizina, povjerenje – mozda se bas mi trebamo upoznati. Ponekad je dovoljna jedna poruka da se promijeni neciji zivot. Mozda ovaj put tvoj… a mozda i moj.

KONTAKT 👇👇