Ja sam Amina, imam 37 godina i radim kao frizerka u jednom malom salonu. Svaki dan kroz moja vrata prodje mnogo ljudi – svi pricaju o svojim brigama, radostima, ljubavima… a ja se nasmijem i saslusam ih. Ali kad ostanem sama, kad se svjetla salona ugase, shvatim da ni mene niko ne pita kako sam.

Razvedena sam vec nekoliko godina. Moj brak se raspao jer nije bilo razumijevanja, a ljubomora je pojela sve lijepo sto smo imali. Nisam zlopamtilo, ali jesam naucila – ljubav ne smije da boli, ni da te gusi. Ljubav treba da te umiri.

Ne trazim bajku, ni bogatog covjeka. Samo postenog i normalnog, da zna razgovarati, da zna voljeti bez foliranja. Zivot sam provela radeci, brinuci o drugima, ali sad bih voljela da imam nekog ko ce brinuti i o meni.

Jos vjerujem da negdje postoji taj covjek – onaj sto zna vrijednost iskrenog osmijeha i tople duse.