Zovem se Sara, imam 41 godinu. Moj život nije bio sjajan, al’ ni najgori. Radim oko kuće, imam baštu, kokoške, sve što jedna seoska žena treba da ima. Nisam se udavala. Bilo je muškaraca, ali nijedan da ostane. Valjda nisam umjela da biram… ili sam samo čekala da naiđe pravi.

Ovdje gdje živim – svi sve znaju, ali niko ne pita kako si. Smiju se kad žena traži ljubav u mojim godinama. A ja mislim da nije sramota reći da si sam. Sramota je pretvarati se da ti je sve u redu.

Ne tražim ništa što nije normalno. Samo čovjeka za razgovor, šetnju, kafu u dvorištu. Nije mi važno odakle je, ni šta ima. Samo da je pošten, da ne laže, da zna cijenit domaću ženu. Ako znaš o čemu pričam – javi mi se.

Sara 💌

JAVI MI SE NA → PROFIL