Romkinja Dunja (49). Radim kao konobarica, placam stan i jedva sastavljam kraj s krajemm zelim da konacno pronadjem nekoga za zajednicki zivot
Zovem se Dunja, imam 49 godina i rođena sam u Crnoj Gori. Romkinja sam i već osam godina živim i radim u Srbiji. Ovde sam došla sa nadom da ću napraviti miran život za sebe i da ću jednog dana imati nekoga pored sebe sa kim mogu da delim sve što život nosi. Danas radim kao konobarica, sama plaćam stan i sve svoje obaveze i, iskreno, često se pitam koliko još čovek može da bude jak kada sve mora sam.
Od mog razvoda prošlo je već dvanaest godina. Toliko vremena je prošlo, a ja i dalje živim sama. U početku nisam ni razmišljala mnogo o tome da upoznam nekoga. Govorila sam sebi da je bolje imati svoj mir nego ponovo proći kroz nešto što će me povrediti. Ali godine prolaze i čovek shvati da mir i samoća nisu uvek ista stvar. Možeš biti jak, samostalan i naviknut na sve, a opet uveče poželjeti da imaš nekoga kome ćeš reći kako ti je prošao dan.
Moj život nije luksuzan i nikada nisam ni očekivala da bude. Radim kao konobarica, pošteno zarađujem i trudim se da sve sama izguram. Kada platim stan, račune i sve što je potrebno za život, na kraju meseca mi često skoro ništa ne ostane. Nekome to možda zvuči malo, ali ja sam navikla da se borim i da ne kukam. Samo bih volela da jednog dana ne moram baš sve sama i da imam čoveka sa kojim bih mogla zajedno da gradim nešto jednostavno, ali naše.
Nikada nisam tražila bogatog muškarca niti nekoga ko će me izdržavati. Ne treba mi luksuz, skupi pokloni ni život kakav gledamo na televiziji. Meni bi bilo dovoljno da imam ozbiljnog čoveka koji će me poštovati, koji će znati da ceni moj trud i koji neće pobeći kada vidi da iza mene nije savršen život. Želim upoznavanje koje će krenuti normalno, razgovorom i poverenjem, pa ako se rodi prava emocija, volela bih da zajedno razmišljamo o zajedničkom životu.
Znam da će neko možda prvo pogledati moje godine, moje poreklo ili činjenicu da sam razvedena. Romkinja sam i nikada nisam želela da se zbog toga krijem. Ja sam samo žena koja je kroz život prošla svojim putem i koja želi da je neko upozna pre nego što donese bilo kakav sud o njoj. Ne tražim čoveka koji će gledati šta imam u novčaniku ili gde sam rođena. Tražim nekoga kome će biti važno kakva sam kao osoba, koliko mogu da pružim i koliko iskreno želim da volim.
Posle svega što sam prošla, danas mi je najvažnije da čovek bude ozbiljan. Ne želim dopisivanja bez kraja, obećanja koja se zaborave sutradan niti muškarca koji će se javiti samo kada mu je dosadno. Imam 49 godina i nemam više vremena za takve stvari. Želim nekoga ko će iskreno reći šta traži, ko će želeti da me upozna i kome neće biti teško da uloži vreme i trud ako vidi da između nas može da postoji nešto lepo.
Možda mi život do sada nije dao ono što sam želela, ali nisam izgubila nadu. Osam godina sam u Srbiji, ovde sam radila, borila se i stvarala život koliko sam mogla. Sada bih volela da napravim još jedan korak i pronađem čoveka sa kojim bih mogla da podelim svakodnevicu. Ne moramo imati mnogo. Meni bi bilo dovoljno da imamo svoj mir, zajednički doručak, razgovor posle posla i osećaj da više ne moramo svako veče da se vraćamo u prazan stan.
Ja sam Dunja, imam 49 godina, Romkinja sam iz Crne Gore, već osam godina živim i radim u Srbiji i iza sebe imam dvanaest godina od razvoda. Ne tražim savršen život, samo ozbiljnog čoveka za upoznavanje i zajednički život. Ako si slobodan, iskren i spreman da upoznaš ženu koja je navikla da se bori i koja još uvek veruje u ljubav, javi mi se. Možda nam oboma ne treba mnogo da bismo bili srećni – možda nam samo treba neko svoj. ❤️
